A woman in a hot air balloon realized she was lost. She reduced altitude and spotted a man below.
She descended a bit more and shouted, “Excuse me, can you help me? I promised a friend I would meet him an hour ago but I don’t know where I am.”
The man below replied “You’re in a hot air balloon hovering approximately 30 feet above the ground. You’re between 40 and 41 degrees north latitude and between 59 and 60 degrees west longitude.”
“You must be an engineer,” said the
balloonist. “I am”, replied the man.
“How did you know?”
“Well, answered the balloonist, “everything you told me is technically correct, but I’ve no idea what to make of your information, and the fact is I’m still lost. Frankly, you’ve not been much help at all. If anything, you’ve delayed my trip even more.”
The man below responded, “You must be in management.”
“I am,” replied the balloonist, “but how did you know?”
“Well,” said the man, “You don’t know
where you are or where you’re going.You have risen to where you are due to a large quantity of hot air. You made a promise which you’ve no idea how to keep, and you expect people beneath you to solve your problems?!!”
Category Archives: community
Engineer vs Management
Priča o dovivskoj zmiji Bubbur i Walli
“A sad ću vama mladcima nešto ispričati. Ljubav je veći misterij nego smrt.”
Približili su se, a Andrew je zadovoljno mljacnuo, zapalivši cigaru.
“Bio jednom mlad ratnik po imenu Walla koji je do ušiju bio zaljubljen u mladu, lijepu, Mooru. I ona je njega voljela. Walla je prošao obred ulaska u svijet odraslih pa se smio oženiti svakom ženom iz svoga plemena ako ga je htjela i ako već nije bila nečija. A Moora je htjela. Walla se još jedva mogao odvojiti od svoje voljene, no tradicija je od njega zahtijevala da pođe u lovački pohod i da plijen daruje mladenkinim roditeljima. Prije toga vjenčanje se nije moglo održati. Jednoga lijepog jutra kada je rosa pokrivala lišće, Walla je pošao u lov. Moora mu je darovala bijelo pero kakadua, a on ga je zataknuo u kosu.
Dok je Walla bio u lovu, Moora se dala u traženje meda za svečanost. Nije ga bilo lako naći i morala se od tabora udaljiti više nego inače. Naposljetku je stigla u dolinu s velikim kamenjem. Dolinom je vladao čudesan mir, nije se čula ni ptica ni mušica. Upravo kada je htjela poći, otkrila je gnijezdo s velikim bijelim jajima. Bila su to najveća jaja koja je ikada vidjela. “Moram ih skupiti za vjenčanje”, pomislila je i pružila ruku.
U tom trenurtku začula je kako nešto veliko klizi preko kamenja i prije nego što je uspjela uteći ili otvoriti usta, oko struka joj se obavila golema smeđe-žuta zmija. Moora je pogledala modro nebo nad dolinom, pokušavajući dozvati Wallino ime, ali u plućima nije više imala zraka da bi joj s usana sišao bilo kakav glas. Zmijin je stisak bivao sve jači i jači dok iz nje nije istisnula sav život i u tijelu joj sve kosti zdrobila. Zmija je potom odgmizala natrag u sjenu iz koje je izašla. Tamo ju se nije moglo uočiti jer su joj se boje stopile s igrom svjetla i sjene ispod stabla i na kamenju.
Prošla su dva dana dok među kamenjem u dolini nisu pronašli njezino zdrobljeno tijelo. Roditelji su bili neutješni, a majka je plačući pitala oca što će reći Walli kada se vrati kući. Logorska vatra samo što se nije ugasila kada se iduće zore Walla vratio iz lova. Premda je put bio naporan, korak mu je bio lak, a oči blistale od sreće. Otišao je k Moorinim roditeljima koji su šutke sjedili uz vatru. ‘Ovo su moji darovi za vas’, rekao je. Ulov mu je bio dobar, donio je klokana, vombata i emuove butove.
‘Stižeš točno na pogreb, Walla, ti koji si nam htio postati sin’, rekao je Moorin otac. Walla je izgledao kao da ga je netko udario posred lica i jedva je još mogao sakriti tugu i bol, ali je kao okorjeli ratnik suspregnuo suze i hladno upitao: ‘Zašto ju još niste pokopali?’ ‘Jer smo ju tek danas našli’, odgovorio je otac. ‘Onda ću je ja ispratiti i zahtijevati njezin duh. Naš Wirinun može joj izliječiti slomljene udove, a ja ću joj vratiti duh i udahnuti život.’ ‘Prekasno je’, rekao je otac, ‘njezin je duh već ondje gdje i duh svih umrlih žena. Ali ona koja ju je ubila, još uvijek živi. Znaš li svoju dužnost, sine?’
Walla je otišao ne rekavši ni riječ. Stanovao je u pećini zajedno s drugim neoženjenim muškarcima iz plemena. Ni s njima nije razgovarao. Mnogo je mjeseci prošlo, a da Walla nije sudjelovao u plesovima i pjesmama. Uvijek je sjedio sam. Jedni su vjerovali da mu se sre okamenilo i da pokušava zaboraviti Mooru. Drugi su vjerovali da smjera poći za Moorom u carstvo mrtvih žena. Nikada u tome neće uspjeti, govorili su. Postoji mjesto za muškarce i mjesto za žene.
Neka je žena prišla vatri i sjela. ‘Nemate pravo’, rekla je ‘On je samo zadubljen u misli kako da osveti svoju ženu. Mislite li -da se to radi tako da jednostavno uzmeš koplje i ubiješ Bubbur, veliku smeđe-žutu zmiju? Nikada ju niste vidjeli, ali ja sam ju vidjela kada sam bila mala i toga sam dana posijedjela. To mi je bio najstrašniji prizor koji čovjek može zamisliti. Vjerujte mi, Bubbur se može pobijediti na jedan jedini način, hrabrošću i lukavstvom. Vjerujem da naš mladi ratnik upravo to ima.’
Idućeg dana Walla je prišao vatri. Oči su mu se krijesile i djelovao je gotovo vedro kada je upitao tko će s njime poći i skupljati kaučuk. ‘Imamo kaučuka’, odgovorili su mu iznenađeni njegovim humorom. ‘Možeš ga od nas dobiti.’ -‘Trebam svjež kaučuk’, odgovorio je. Nasmijao se njihovim prestrašenim licima i rekao: ‘Pođite sa mnom i pokazat ću vam za što trebam kaučuk.’ Znatiželjno su pošli za njim, a kada su skupili dovoljno kaučuka, on ih povede u dolinu s velikim kamenjem. Ondje je na najvišem stablu sagradio platformu i zamolio ostale da se povuku do kraja doline. Sa sobom je na stablo poveo najboljeg prijatelja pa su odozgo stali dozivati Bubbur da je jeka njezina imena tutnjala dolinom dok se sunce na nebu sve više uzdizalo.
Najednom se pojavila Bubbur-divovska smeđe-žuta glava klimala je amo-tamo i izgledalo je da traži odakle dolaze povici. Oko nje je sve vrvjelo od žuto-smeđih zmijica, zacijelo je iz jaja koje je Moora vidjela. Walla i prijatelj mijesili su kaučuk u velike kugle. Kada ih je Bubbur ugledala na stablu, razjapila je usta, zasiktala jezikom i propela se prema njima. Sunce je sada stajalo visoko na nebu, a zrake su svjetlucale u bijelo-crvenom zmijskom ždrijelu. Kada je pokušala napasti, Walla joj je najveću kuglu ubacio ravno u razjapljena usta, zmija je instinktivno zagrizla pa su joj se zubi zarili u gumu.
Bubbur se migoljila na tlu, ali se nije mogla otarasiti gume koja joj se zaglavila u ustima. Walla i prijatelj uspjeli su isto tako i sve zmijice onesposobiti jer su im ždrijela bila zapečaćena. Tada je Walla pozvao ostale muškarce, a oni nisu imali milosti. Sve su zmije pobili. Napokon, Bubbur je ubila najljepšu kćer iz plemena, a Bubburino potomstvo jednoga je dana moglo izrasti u isto takve grdosije kakva im je bila majka. Od toga dana strašna smeđe-žuta bubbur-zmija u Australiji je vrlo rijetka. No, sa svakom godinom koja je prolazila, ljudski strah činio ju je sve dužom i debljom.”
“I koja je poruka priće?” upitala je Birgitta.
“Da je ljubav misterij veći nego smrt. I da se treba čuvati zmija.”
Prvi svijet
Šišmiši su za Aboridžine simboli smrti, jesi li znao?
“Zamisli mjesto na kojem su ljudi bili izolirani duže od četrdeset tisuća godina. Drugim riječima, nisu saznali ništa o židovstvu, pogotovo ne o kršćanstvu i islamu jer ih je cijeli ocean dijelio od najbližeg kontinenta. Unatoč tomu oni imaju svoju povijest stvaranja svijeta. Prvi čovjek bio je Ber-rok-boorn. Njega je stvorio Baime. Nestvoreni, koji je bio početak svake ljubavi i štitio je sve stvoreno. Drugim riječima, simpatičan momak taj Baime kojega prijatelji zovu samo veliki očinski duh. Pošto je Baime dao Ber-rok-boonu i njegovoj ženi po svemu svudeći dobro mjesto za život, obilježio je stablo yarrana u kojem se nastanio roj pčela.
‘Po cijeloj zemlji koju sam za vas stvorio možete tražiti hranu, no ovo stablo pripada meni’, upozorio je to dvoje ljudi. ‘Pokušate li i od njega dobiti hrane, vas i vaše potomke snaći će svakovrsno zlo.’ Otprilike tako. U svakom slučaju, jednoga dana kada je Ber-rok-boorn otišao skupljati drva, njegova je žena prolazila pokraj stabla yarrana. Primijetivši da stoji ispod svetog drveta, isprva ju obuze silan strah, no ispod stabla ležalo je toliko granja da nije poslušala svoju prvu podubu da se što brže udalji. Osim toga, Baime nije ništa rekao o drvu. Dok ga je skupljala, iznad sebe začuje tiho zujanje, pogleda uvis i ugleda roj pčela i med koji se cijedio niz stablo. Samo je jednom prije kušala malo meda, no ovdje je bilo meda za mnogo obroka. Sunce je svjetlucalo u blistavim, slatkim kapljicama i naposljetku se Ber-rok-boornova žena više nije mogla suzdržati te se popela na stablo.
U ovom trenutku odozgo se spusti hladan dašak i velika tamna prilika obujmi joj tijelo golemim crnim krilima. Bio je to šišmiš Narahdarn, kojemu je Baime povjerio čuvanje stabla. Žena padne na tlo i pobjegne natrag u pećinu. Ondje se skrila. No, bilo je prekasno, na svijet je dozvala smrt koju simbolizira šišmiš Narahdarn i svi će Ber-rokboornovi potomci podleći tom prokletstvu. Stablo yarrana lilo je gorke suze zbog tragedije koja se dogodila. Slijevajući se niz stablo, suze su se skrutnule i zato danas na kori stabla yarrana nalazimo crni kaučuk.”
Andrew je zadovoljno povukao dim iz cigare.
“Adam i Eva na australski način, zar ne?”
Harry je kimnuo glavom i morao priznati da ima veoma mnogo sličnosti.
“Možda se jednostavno radi i tome da ljudi, bez obzira na to gdje živjeli na Zemlji, na neki način imaju slične vizije i maštarije. Možda im je to priroda dala, tako reći već unaprijed snimila na tvrdi disk pa usprkos svim razlikama prije ili poslije dođemo do istih odgovora.”
“Nadajmo se tomu”, rekao je Andrew. Škiljio je kroz oblak dima. “Nadajmo se tomu.”
Decision for good
The cause of suffering may lie in:
- obsession with negative, the evil;
- negative way of talk;
- communication which is conditioned with personal expectations and forgiveness;
- distrust that the decision for good and forgiveness can change us and people around us.
An effective spiritual cure and exit from suffering is goodness, that is, the decision for good. But in real life what does it mean choosing for good? It means choosing for a turnover, a change of life. So, how can the decision we are talking about, have an impact in changing our life?
This is a real question that I have been asking myself and I can say that even though you can see yourself as not that bright or smart, beautiful or with more talent than most of people you know the key is being aware that this life is given to you and you should live it with confidence and emerge it with love. Confidence is condition to meaningful and fulfilling life.
- Change the way of talking from negative to positive. Talk about good, not evil. A good way to start of with positive talk is saying everyday: “It will be ok/good!”. But it can’t be enough, hear yourself too, hear that negative word you’ve said and change it into a positive one.
- During the day look int smth good, positive. Discover every day smth new, discover the beauty that lies within you, others and all around.
- Forgiving to ones who have hurt us. That means not accepting evil and insults, “The Bombs” that the other side is sending, but turn the side to good – remember yourself how good overcomes evil and how stronger good is. Forgiveness leads into peace and freedom.
- Walk out from distrust into trust and truth. When we are doing good, it will become good to us and everyone around us because good is multiplying and changing us and people around us. When doing like that our life changes, pleasure and joy becomes our everyday.
Conscience [majestic knowledge]
Everyone thinks of changing the world, but no one thinks of changing himself.
If there is dark in the hallway and we can’t see the doors it is enough that only one man lights the match and we know where to go.
Every man is valuable . Because of conscience. Conscience is majestic knowledge. Every man is original and has talent’s that need to be developed.
Hansel [Ivica]
I still remember that joke I’ve heard couple days ago about a kid that is answering few question to a teacher.
She asked him a question about Plato:
” So Hansel(Ivice) how much do you know about Plato?”,
He answers: “Same as he knows about me!”
Njah njah, like it 🙂 although I can’t say what happened after. Guess he got spanked or smth like that 😉
Križni put za mlade na Ksaveru
I do some folk dance
Third time and I still get it wrong. Yes, today is my third time since I started “The Folk Dance” four weeks ago.
I felt really good after my first rehearsal. I did everything in minutes, learned much and achieved more than anyone who is a beginner. At that point my mind was in a very “colorful” mood. Sure i haven’t figured it all at once so there was a mood in my head “work hard, train hard”. I do miss my working schedule and because of that i’m not at all felling relaxed when on a reversal. So figure it out Mario? What to do ’cause after today I don’t think i ‘ll be letting myself down anymore and missing a day repeating at least a thing or two i remember from rehearsal. Note here – it’s not important to be the best, just give your best. It’s not important to achieve smth on your own but together wherever you are.
It’s not about me but i would love to put on a smile on people faces when they see me i’m not slowing them down. They have all seen my first time “show” and realize my strength and potential. It’s just that it get’s to me that i don’t put myself on the track and have fun. Maybe I’m listening with the back of my head instead of front head – or smth like that, right?
Related articles
- Good artists borrow, great artists steal. (folklorati.com)
- Russia’s Famed Folk Dance Ensemble Berezka (presurfer.blogspot.com)
- A Catalan Folk Dance + Pictures (tortillaytortilla.wordpress.com)
Mario Tkalac 